Iako već godinama živi na zagrebačkoj adresi i igra na daskama ZKM-a, Maro Martinović u onoj duhovnoj povezanosti uz prostor koji nas određuje i veže, nikada nije napustio Grad. Mara gledamo u najnovijoj predstavi dubrovačkog kazališta, u Sršenovom i Kunčevićevom komadu koji je okupio brojnu dubrovačku ekipu,  Mara susrećemo po Stradunu kako punim plućima udiše dubrovačku zimu i ponovno vidi dubrovački kamen, vidimo ga na kafi u Tinelu, u tom gradskom điru.... Nedavno je bez dlake na jeziku progovorio i o tek nekim temama koje se nadvijaju nad kulturu, politici koja određuje sve pa i Igre... Proćakulali smo malo o svemu....