Ne govori se divlji ko opanak, nego tvrd ko opanak. Posebno onaj konavoski iz Dubravke iz radionice meštra Nika Kuliša, jedinog preostaloga crevjara. I pravi i popravlja, i zna učinit što god vam padne na pamet, a svoj je gotovo izumrli zanat naučio davno, kad je potreba za crevjama, opancima, čizmama bila ogromna jer velike proizvodnje, kao danas, nije bilo. Bili su obućari, kvalitetni prirodni materijali i spretne ruke, i obuća koja se nosila deset i kusur godina najmanje. I kad se iznosila, nikad nije gubila formu, kao što meštar Niko ni danas, od svih vrsta obuće, ne gubi ljubav jedino prema izradi konavoskih opanaka.