Poseban je ovaj i čudesno lijepi 'dan ki dohodi nami jednom na godište'. Stradun okićen standalima, zastavama, stratima i zelenilom. Čeljad dostojanstveno kao u procesiji hode Parčevu hramu. Kandelora je. Glazba, trumbunjeri, barjaktari i svečano spravljeni festanjuli spremno čekaju visoko podići barjak slobode. Bog zna koliko puta ponovljena svečana molitva Laus doimlje nas se kao da je čujemo prvi put: 'U ime Presvetog Trojstva i u ime slavnoga svetoga Vlaha našega Parca život i pobjeda…'. Biskupov pozdrav. Čestitke s kopna i mora. Trznice s darovima ove pitome zemlje: ulje, vino, kruh, voće i vosak. Zbor pjeva 'Sad razvijmo barjak, pred oltar kleknimo svi…'Barjak se vijori, a bijele golubice lete i diljem svijeta pronose glas o Festi koja je prije 10 godina (2009.) proglašena nematerijalnom kulturnom baštinom čovječanstva. Golubice lete a zajedno s njima k nebu se diže ponosnog puka glas: '… prošlosti slavne neka nam danas ožive dni'“, piše u proglasu za ovogodišnju Festu svetoga Vlaha. Čast je postati i biti festanjuo, ali je čast i biti rektorom sv. Vlaha. Na tu našu tvrdnju na duhoviti način odgovara don Toma Lučić, poslušajte u nastavku....