Generacije ptića Gundulića, na skalinima ispred crkve svetog Vlaha pjesmom su se oprostili  od dunda Đela. Već za života bio je simbol našeg Grada, uvijek odmjeren i s lulom.  Živio je onaj trubadurski, romantičarski danas skoro zaboravljeni Dubrovnik. Svi smo danas na kratko opet bili ta najljepša na svijetu, dubrovačka dječica. I tužna i sretna, zbog jednog maestra, gospara, dunda, našega Đela Jusića.